Porodica Baždar iz Sjenice već duže od desetljeća živi na rubu egzistencije, oslanjajući se na pomoć humanitarnih organizacija, dobrih ljudi i dijaspore. Petočlana porodica, od kojih su svi teški bolesnici i socijalni slučajevi, suočava se s nezamislivim teškoćama. Bez pomoći Crvenog križa, Narodne kuhinje u Sjenici i dobrotvora, ne bi imali osnovne uvjete za život – hranu, odjeću, ogrjev i lijekove. Njihova svakodnevica ovisi o humanosti drugih jer su nesposobni za rad, a samostalan život im je nedostižan.
Glava porodice, 80-godišnji Raho Baždar, nepokretan je već više od desetljeća. Ne može sam uzeti ni hranu kada je ima, već mu je potrebna pomoć drugih. Njegova djeca, Elko, Safija, Ela i Sabaheta, također su teško bolesni i zbog smetnji u razvoju nisu u mogućnosti da se brinu ni o ocu ni o sebi. Elko, čije je zdravstveno stanje nešto podnošljivije od ostalih članova porodice, preuzima brigu o svima. Kada u jesen stigne neka donacija iz dijaspore, uz pomoć dobrih komšija pripremi drva za zimu, ode u Narodnu kuhinju po hljeb i topli obrok za oca i sestre, a ponekad sam očisti snijeg ispred kuće.
„Bog nam je odredio da se rodimo s problemima i da ih nosimo kroz cijeli život. Od kako znam za sebe, naš život je obilježen siromaštvom i neimaštinom. Mada nam dobri ljudi već godinama pomažu i ne dozvoljavaju da gladujemo, svaki novi dan donosi neizvjesnost i iskušenje. Nikada ne znamo hoćemo li imati bar jedan obrok ili potrebne lijekove“, kaže Elko Baždar. Ipak, nada se da će dobrotvori i dalje biti uz njegovu porodicu.
Zima je posebno teška za porodicu Baždar. Sjenica, poznata kao najhladniji grad u Srbiji, zahtijeva stalno grijanje kuće koja je trošna i vlažna. Bilo je godina kada su se smrzavali jer nisu imali drva. Iako su ove godine uspjeli osigurati nešto ogrjeva, Elko strahuje da to neće biti dovoljno do proljeća.
„Najveće nade polažemo u pomoć dobrih ljudi. Već godinama, zahvaljujući njihovoj podršci, uspijevamo preživjeti“, dodaje.
Porodici pomažu brojni dobrotvori, među kojima su humanitarac Hido Muratović i porodica Nezirović iz Luksemburga. Zahvaljujući njihovim donacijama, porodica je uspjela platiti dio duga za struju, kupiti lijekove i osigurati minimalne uvjete za život.
„Mnogo tuge sam sreo baveći se humanitarnim radom, ali ovo je jedna od najtežih priča. Njihov opstanak zavisi isključivo od dobrote ljudi“, kaže Muratović.
Dok smo bili u posjeti porodici Baždar, poštar im je donio 100 eura, donaciju porodice Nezirović, koja godinama pomaže siromašne u rodnom kraju, a najčešće upravo ovoj porodici. Elko sa zahvalnošću ističe:
„Da nije bilo pomoći, ko zna šta bi bilo s nama. Ovako smo svi zajedno, borimo se i nadamo se boljem sutra.“ Dodaje da bi im svaki vid pomoći bio dragocjen – hrana, ogrjev, osnovni namještaj, pa čak i renoviranje kupatila.
Porodica Baždar apelira na sve humane ljude da pomognu koliko mogu kako bi im olakšali svakodnevnu borbu i omogućili dostojanstveniji život u hladnim mjesecima koji dolaze.