Karajukića Bunari na Pešterskoj visoravni nadaleko su poznati po sibirskim zimama, gdje temperature često padaju daleko ispod nule. Stanovnici ovog kraja navikli su na surove uslove života, ali istovremeno suočeni su s izazovima poput iseljavanja mladih ljudi u potrazi za boljim životom.
„Ime Karajukića Bunari potiče od starog stanovnika kojeg su zbog tamnog tena zvali ‘crni Juka’, a vjeruje se da je njegovo pravo prezime bilo Šabređović. Taj čovjek je nekada posjedovao ovaj kraj i bunare s živom vodom odakle se nekada napajala stoka,“ priča nam Nusret Dacić, jedan od mještana sela.
Danas Karajukića Bunari broje svega petnaestak do dvadeset domaćinstava. Većina stanovnika su stariji ljudi, jer su mladi već odavno krenuli put inostranstva.
„Mlađi ljudi uglavnom odlaze za Njemačku. Posljednjih godina je sve otišlo zbog nedostatka posla i privatizacije. U selu je ostalo samo nas nekoliko starijih koji nemamo kuda,“ ističe Dacić.
Život u selu je težak, ali ljudi ipak nalaze način da se međusobno druže i pomažu jedni drugima. Penzije su male, a stanovnici se najčešće bave stočarstvom.
„Imamo po nekoliko krava, nešto mlijeka, malo premija, malo penzije – tako sastavljamo kraj s krajem. Živjeli smo ovdje u svim uslovima, izdržavali i temperature od minus trideset stepeni danima. Sjećam se 2005. godine, kada su stabla pucala od hladnoće. Ali mi smo navikli, kao Rusi,“ govori kroz osmijeh Nusret Dacić, koji ima više od sedamdeset godina.
Stariji stanovnici, iako suočeni sa surovim klimatskim uslovima, ističu da su srećni što imaju jedni druge. Kažu da su uslovi za život nekada bili još teži, ali zdravlje im je, uprkos hladnoći, dobro služilo.
„Ranije nije bilo ni struje ni puteva, ali se sve lakše podnosilo kada je čovjek mlad. Sada nam jedino teško pada što su mladi otišli i nema ko da naslijedi naše domove i imanja,“ kaže Dacić.
I pored teškog života, stanovnici Karajukića Bunara kažu da se ne žale. Ponosni su na svoju izdržljivost, zajedništvo i bogatstvo koje imaju u porodicama. Nusret Dacić, ponosni otac pet kćerki, zaključuje:
„Ljudi često pitaju zašto nemam muškog nasljednika, ali meni nikada nije bilo važno. Važno je da su djeca zdrava i da se međusobno cijenimo. Sve ostalo će doći ili proći.”