Raškoviće (Gornja Pešter) – U srcu Pešterske visoravni, gdje hladni vjetrovi susreću toplinu ljudske duše, živi Zihnija Sejdović – čovjek koji i danas, uprkos izazovima, čuva ognjište svojih predaka i svojim rukama gradi budućnost svoje djece.
Rođen i odrastao u selu Raškoviće, Zihnija se nikada nije odvojio od svog kraja, iako su mu oba brata otišla za boljim životom u Njemačku. “Neko je morao ostati. Ne može sve da se prepusti zaboravu. Mora neko da čuva kuću i ime,” kaže ovaj skromni stočar, domaćin i otac petoro djece.
Zihnija sa suprugom Mašavom ima tri kćerke i dva sina. “Sve tri su završile po četiri godine medrese, a najmlađa, koja je sad vaspitačica, željela je da nastavi dalje školovanje,” ponosno ističe. Njegova djeca, kaže, nikome nisu zlo učinila – “cijelo selo zna, nikome nisu ni vodu zamutili.”
Najstarija kćerka se udala u Dojeviće i Zihnija danas s ponosom gleda na svog unuka: “Srce bih mu dao! Nisu mi vjerovali kad kažem da se više voli unuče nego svoje dijete, ali sad znam da je to živa istina.”
Uprkos siromaštvu i izazovima života na selu, Sejdovići su se izborili da djeca budu obrazovana, vaspitana i vrijedna. “Nije bilo lako, da nije bilo Božije pomoći ne bismo uspjeli. Petoro djece treba i podići i školovati. Ali Allah je dao i dao će još više ako si zahvalan.”
Zihnija ima pet krava, dvije junice, traktor, priključke, presu i sjenarnike. Sve to održava sam. “Bolje raditi svoje nego tuđe. Niko me ne tjera, radim koliko mogu, ali znam da je to moje. Volim da je uredno, pošteno i na svome,” govori uz osmijeh.
Pored stočarstva, Zihnija izrađuje i konopce za baliranje sijena. “Ljeti sam sagradio sjenik, više od 10.000 dinara me koštalo, ali uz pomoć premija, sve se nekako isplati. Bitno je da imaš volju.”
Govoreći o životu na Pešteri, Zihnija izražava zahvalnost svojim rođacima i svim Sanđaklijama koji iz dijaspore ulažu u svoj kraj: “Bez njih bi Sandžak teško opstao. Od poljoprivrede se teško živi, premije daju, ali ti uzmu više nego što ti daju. Struja, gorivo, sve je otišlo gore.”
Ipak, ono što ga najviše drži jeste vjera. “Ko je zadovoljan onim što mu je Allah dao, dobit će još. Ko kuka, samo će se više upropastiti. Vjera i rad, to je ono što nas čuva.”
Zihnija svoje mlijeko predaje rođaku Ferhanu, koji i sam obrađuje zemlju i čuva stoku. “Nije loše, sve je to porodica. Ako nećemo jedni drugima pomoći, ko će?”
Na kraju razgovora, Zihnija šalje jasnu poruku: “Život prolazi brzo. Sve ovo što imamo je prolazno. Vjera, poštenje i čista duša – to se nosi sa sobom. Sve drugo ostaje iza nas.”
U vremenu kada sela sve više ostaju bez ljudi, Zihnija Sejdović je primjer kako se ljubav prema zavičaju, porodici i vjeri može sačuvati – čak i na najvjetrovitijem dijelu Peštera.