Piše Murat Baltić
Među značajne Sjeničake svakako spadaju i braća Isidor i Mile Čolović. Isidor, stariji od dvojice, obavljao je niz važnih funkcija u Srbiji nakon Drugog svjetskog rata. Bio je generalni direktor Đerdapa, ministar građevinarstva i infrastrukture Srbije te direktor za regulaciju sliva Velike Morave. Poznato je da je mnogim svršenim gimnazijalcima iz Sjenice pomogao da upišu željene fakultete u Beogradu – naravno, bez protivusluga, osim što bi ponekad malo “podviknuo”.
Međutim, ono po čemu ga treba posebno upamtiti jeste izgradnja Pešterskog vodovoda. Na Pešteri, u selima sjeničke opštine, stočarstvo je bilo glavno zanimanje, a nekada se uzgajalo na hiljade ovaca. Ipak, Pešter je poznat i kao bezvodno područje, pa su mještani bili primorani da pješače kilometrima kako bi došli do vode. Zimi su zatrpavali duboke vrtače snijegom, prekrivali ih granama i klekama kako bi sačuvali zalihe vode do proljeća. Ljeti je život na Pešteri bio izuzetno težak.
O tom problemu redovno se pisalo u štampi i govorilo na radiju i televiziji. Tada je Isidor, sedamdesetih godina prošlog vijeka, započeo i priveo kraju izgradnju vodovoda kroz sela Ugao, Doliće i Karajukića Bunare, u ukupnoj dužini od 25 kilometara. Taj vodovod još i danas funkcioniše.
Ova izgradnja Isidora je koštala političkih poena, jer je dio sredstava namijenjenih regulaciji sliva Velike Morave prebacio i iskoristio za izgradnju Pešterskog vodovoda. No, on je to prihvatio s osmijehom, govoreći da je “voda ljudima najpreča”.
Drugi brat, Mile Čolović, bio je dugogodišnji direktor Beogradske banke u Sjenici, koja je tada bila jedina banka u ovom gradu. Sjenica je tada spadala među najsiromašnije opštine Srbije, a većina stanovništva bila je zaposlena u fabrikama poput Vesne, Metalnog preduzeća, Fabrike Raška i Novogradnje.
Stambeno pitanje rješavalo se tako što su radnici dizali kredite i gradili manje porodične kuće. Te kredite je lično odobravao Mile. Svako ko je došao po kredit, prvo bi obavio razgovor s njim – i niko nije bio odbijen. Ako bi nedostajao neki dokument, Mile bi uvio brkove i rekao: “Donijet ćeš ti to, lale,” a potom naložio odobravanje kredita. Na taj način izgrađene su stotine i stotine kuća u Sjenici.
Kasnije je Jugobanka preuzela Beogradsku banku, a Mile je otišao u penziju. No, s novom bankom došli su i novi kriterijumi za dodjelu kredita – prednost su imali političari, funkcioneri i dobri poznanici.
Ubrzo su propali Vesna, Novogradnja i Metalno, a njihova imovina, kao i u cijeloj Jugoslaviji, razgrabljena je kroz proces takozvane privatizacije i tranzicije.
Ipak, djela braće Čolović još uvijek postoje i svjedoče o njihovom doprinosu razvoju Sjenice.