Život Bejta Kačara bio je priča o istrajnosti, radu i predanosti zajednici, od rodnih Melaja na Donjoj Pešteri u općini Tutin, preko Skoplja, pa sve do Sarajeva. Njegov put bio je ispunjen izazovima, ali i neprekidnom borbom za bolje sutra.
Rođen 1. januara 1951. godine u višečlanoj porodici, Bejto je djetinjstvo proveo na skromnom porodičnom imanju, nedovoljnom za pristojan život. U potrazi za boljim uslovima, porodica Kačar seli se u Skoplje, prateći tadašnji trend među Bošnjacima koji su se, zbog lakšeg iseljavanja u Tursku, najčešće naseljavali u Makedoniji. Iako plan o iseljenju nije ostvaren, porodica ostaje trajno u Skoplju, gdje Bejto započinje novo poglavlje života.
Sa samo jedanaest godina brzo se prilagođava novoj sredini, uči makedonski jezik, završava osnovno i srednje tehničko obrazovanje, a zatim i Saobraćajni fakultet, uporedo radeći u struci. Već kao srednjoškolac aktivno se uključuje u omladinske organizacije i prepoznat je kao vrijedan aktivista.
Političke promjene krajem osamdesetih godina, dolaskom Slobodana Miloševića na vlast, donose jačanje nacionalnih tenzija širom bivše Jugoslavije. Poput mnogih Bošnjaka, Bejto odlučuje preseliti u Sarajevo. Zaposlio se u Gradskom saobraćajnom preduzeću GRAS, gdje ga je zatekao početak agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Sa pojavom višestranačja, Bejto se priključuje Stranci demokratske akcije (SDA), a nakon raskola unutar bošnjačkog političkog korpusa, postaje član Glavnog odbora Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO). Tokom rata aktivno učestvuje u odbrani Sarajeva, boreći se na linijama prema Trebeviću, te je izabran za odbornika Općine Centar.
Njegovo znanje o prilikama u Makedoniji i Skoplju dovodi ga do važnog zadatka: ministar za socijalnu politiku i izbjeglice FBiH, Muharem Cero, imenuje ga specijalnim izaslanikom za povratak izbjeglica iz Makedonije. U saradnji s konzulom u Istanbulu, prof. dr. Hasanom Hamzagićem, Bejto uspješno organizira povratak više desetina porodica, sa oko 900 osoba, u Bosnu i Hercegovinu, preko Albanije.
U Gradskom saobraćajnom preduzeću GRAS obavlja funkciju upravnika trolejbuskog saobraćaja, a kasnije predvodi inicijative za obnovu sindikalnog djelovanja. Dva puta je biran za predsjednika Sindikata zaposlenih u drumskom saobraćaju Federacije BiH, sve do svog penzionisanja. Njegov rad prepoznat je kroz brojna priznanja i nagrade.
Bejto Kačar bio je i jedan od osnivača Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini 1991. godine. Bio je poznat kao obrazovan, empatičan i elokventan čovjek, izuzetno vješt u javnim nastupima, otvoren za dijalog i poštovanje različitih mišljenja.
Bejto Kačar preselio je na Ahiret 17. februara 2025. godine. Sahranjen je dva dana kasnije na mezarju Hambina Carina u Sarajevu, u prisustvu porodice, prijatelja, kolega, zemljaka i rodbine iz rodnih Melaja, koji su došli da mu odaju posljednju počast.
Život Bejta Kačara ostaje trajna inspiracija o tome kako predanost zajednici, istrajnost i obrazovanje mogu biti putokaz za generacije koje dolaze.