U vremenu kada su porodični odnosi često ispunjeni nesporazumima i udaljenošću, priča nane Hafize Suljović dolazi kao pravo osvježenje. Ova plemenita žena iz Sandžaka nosi mudrost generacija u svom srcu, a njene riječi odjekuju poput poruke nade i ljubavi.
“Imam tri snahe, ali nisam svekrva – nego majka”, kaže Hafiza, s osmijehom koji odražava njenu iskrenost. I zaista, u njenom domu nema podjela, nema hladnih pogleda i neizgovorenih riječi. Ona je stub porodice, žena koja razumije da se ljubav ne dijeli, već množi.
Ramazan, sveti mjesec posta i duhovne čistoće, Hafiza doživljava od malih nogu. „Postim otkad znam za sebe“, kaže, prisjećajući se vremena kada su se iftari spremali s mnogo pažnje i ljubavi, bez obilja koje danas uzimamo zdravo za gotovo. U njenim riječima nema žaljenja – samo zahvalnost.
U priči koju dijeli, posebnu pažnju privlači način na koji govori o svom mužu. Njena sjećanja odišu poštovanjem i privrženošću, rijetkim u današnjem vremenu. Hafizina priča nije samo o prošlosti – to je svjedočanstvo o vrijednostima koje ne bi smjele nestati.
Možda je tajna sreće upravo u onome što nam Hafiza poručuje – u zajedništvu, razumijevanju i ljubavi koja nema granice. Njene riječi su podsjetnik da su istinske porodične vrijednosti vječne, bez obzira na to koliko se svijet oko nas promijenio.
Poslušajte njenu priču – možda u njoj pronađete inspiraciju da i sami budete bolji sinovi, kćeri, roditelji i supružnici.