Na sjeveru Gornje Pešteri, na nadmorskoj visini između 1100 i 1200 metara, smjestila se Duga Poljana – mjesto koje nije samo geografska tačka već i simbol bogate historije, migracija, ratova, ali i ponosa i opstanka. Ovo naselje, razapeto između Sjenice i Novog Pazara, gleda prema istoku i sjeveroistoku, prema planini Goliji i širokoj župskoj kotlini.
Njen strateški položaj, nekada vojna karaula i karavanska stanica, danas je kapija Pešteri – prostor gdje se sudaraju vjetrometine i zavjetrine, gdje se vode dijele između Uvca i Ibra, i gdje je uvijek bilo mjesta za čovjeka, ma ko on bio.
Historija Duge Poljane seže duboko u srednji vijek. U pisanim izvorima prvi put se spominje u 13. stoljeću, a u osmanskim popisima kao timar Hasana iz Mećara i Sabjegova, sa deset domova. Do kraja 16. stoljeća bilježi se kao naseljeno mjesto sa petnaest kuća, a 1921. godine već je bila sjedište opštine sa šest sela i šesnaest zaseoka. Tokom vladavine Osmanskog carstva pripadala je Sjeničkoj nahiji, Novopazarskom kadiluku i Bosanskom sandžaku, a kasnije Pašaluku. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine ušla je u sastav Kosovskog vilajeta. U vrijeme Zetske banovine, 1931. godine, Duga Poljana je pripadala sjeničkom srezu i brojala 3376 stanovnika. Austro-Ugarska je ušla u mjesto 1915. godine i uspostavila snažan garnizon, dok je njemačka vojska stigla 1941. godine. Svaka od tih vojski donosila je svoju vlast, zakone i običaje.
Duga Poljana je bila sjecište važnih karavanskih puteva, sa karaule poput Aziziye, Odvraćenice, Stupske česme, Srčeva, Divlje Rijeke i Bijelog Kamena, u kojima su redovno bile smještene jedinice osmanske artiljerije. Samo naselje činili su zaseoci kao što su Prijeke Njive, Petine, Lazine, a okružena je selima Draževići, Brnica, Sušica, Goluban, Zabrđe i Buče. U izvještajima iz 1718. godine navodi se da je u Dugoj Poljani postojalo pet katoličkih porodica. Tokom vremena, ovo mjesto je postajalo središte, čaršija i kataba, s infrastrukturom i institucijama koje su ga razlikovale od okolnih sela.
Izgradnja džamije započela je 1699. godine, a oko 1720. Duga Poljana već ima svoju bogomolju, kahvečajnicu i mekteb. Vakufska dobra u ovom mjestu kroz vrijeme su bila često meta vlasti, pojedinaca i institucija, pa su brojni objekti uzurpirani, uključujući i staro groblje koje je 1975. godine svedeno na trećinu nekadašnje površine, a ostatak pretvoren u školski park. Dio te imovine vraćen je Islamskoj zajednici tek 1990. godine. U obrazovnom smislu, prva četverorazredna svjetovna škola osnovana je 1923. godine, dok je osmorazredna formirana 1948. u objektu građenom dobrovoljnim radom mještana. Prva pošta otvorena je 1926, ambulanta 1953, veterinarska stanica 1956, elektrifikacija završena 1959, a vodovod izgrađen 1977. godine dovođenjem vode sa izvora Grohotno na prijekom brdu kod Golije. Kanalizacija je uvedena 1999. godine, a glavni put asfaltiran još 1973.
Duga Poljana je poznata i po političkoj i društvenoj aktivnosti svojih građana. Poslanik Zetske banovine bio je Uzeir Ljajić, a predsjednici sela su bili Selim ef. Jusufović, Uzeir Ljajić, Sulejman Kamberović, Asim Ujović, Iso Jusufović, Fako Ljajić, Žarko Tatović, Murat Sebečevac i Dobrosav Kaličanin. U Drugom svjetskom ratu živote su izgubila braća Veho i Suljo Ljajić. Nakon rata, selo je više puta mijenjalo administrativni status – od mjesnog odbora, do narodne opštine, a zatim je pripojeno Sjenici.
Porodice koje su činile jezgro Duge Poljane su Ljajić, Ređović, Ugljić i Hamidović, zvani Brničani, ali tokom godina doselile su se i brojne druge porodice: Karibović, Hođić, Rožajac, Jusufović, Sebečevac, Drobnjak, Bešić, Avdović, Asotić, Bektašević, Bihorac, Emrić, Gicić, Dolovac, Zahović, Jahović, Kurtović, Kučević, Mašović, Mujović, Mušić, Nuhović, Nušević, Omerović, Paučinac, Sejdović, Tatović, Totić, Tubić, Hadžić, Husović, Samović, Džigal, Zuković, Šaćirović, Šačić, Rugovac, Fiuljanin, Mehović, Vasiljević, Zarić, Patronijević, Čurović, Celmanović, Ajdinović, Bajrović, Bečković, Biošanin, Deljević, Zeković, Zenović, Karličić, Karalić, Kahrović, Latović i Salihović.
Nekadašnja mala čaršija, koju su krasili Halil-pašina kula, han Jusufovića, karaula i trgovine, danas je modernizovana. Hotel više nije hotel, slastičarne i obućarske radnje su zatvorene, a pijačni dan – petak – još uvijek okuplja ljude na Pometeniku. Mladi, školovani ljudi preuzeli su inicijativu, biznisi se razvijaju, a izgradnja Islamskog centra “Kapija Peštera” daje simbolički novi početak mjestu.
Duga Poljana je kroz historiju bila utočište, trgovačko središte, vojna tačka, ali i mjesto gdje se ispijala prva kafa nakon ženidbe i pomirenja, gdje se znalo ko je čiji i kakav je. Danas, uprkos migracijama i izazovima, Duga Poljana i dalje živi, sa vrijednim, pismenim i uglednim ljudima, koji su širom svijeta ostavili trag kao doktori, inženjeri, profesori, direktori i humanitarci.
Ona nije samo čaršija. Ona je duša Peštera. Pogledajte video ispod teksta.