ŠPILJANI, TUTIN – Već više od šest mjeseci djeca iz sela Špiljani kod Tutina ne mogu da pohađaju nastavu zbog obustave školskog prevoza, koji je prekinut u oktobru 2024. godine. Razlog je, prema riječima prevoznika, dugovanja lokalne samouprave koja datiraju još iz prethodne školske godine, a koja do danas nisu izmirena.
Uzaludni su bili pokušaji roditelja i mještana da animiraju nadležne i pronađu privremeno rješenje. Djeca su ostala uskraćena za jedno od osnovnih prava – pravo na obrazovanje. Roditelji izražavaju ogorčenje i osjećaj nemoći, dok lokalne vlasti i dalje ćute.
Finansijska situacija u opštini Tutin dodatno komplikuje cijeli slučaj. Račun opštine više puta je bio blokiran, posljednji put zbog duga prema Elektroprivredi Srbije, a ukupna dugovanja, prema procjenama, premašuju više miliona eura. Zaposleni u javnom sektoru mjesecima čekaju plate, grijanje u školama je neredovno, a komunalne usluge su drastično reducirane ili potpuno obustavljene.
Uprkos svemu, lokalna administracija, predvođena Strankom demokratske akcije (SDA) Sandžaka, nastavlja s partijskim zapošljavanjima i političkim nadmudrivanjima, dok rješenja za konkretne životne probleme građana – izostaju.
- Reakcije građana: „Djeca su taoci političkog javašluka“
Vijest o uskraćenom prevozu izazvala je veliki broj reakcija na društvenim mrežama, gdje su mještani i šira javnost otvoreno iskazali svoje nezadovoljstvo.
Samko Čalaković, jedan od zabrinutih građana Špiljana, napisao je:
- „Djeca iz Špiljana nisu u mogućnosti da idu u školu u Tutin. Opština ne izmiruje dugovanja prema prevozniku još od oktobra.“
Na njegovu objavu nadovezali su se brojni komentari. Fahir Nukić poručio je:
- „Došlo je vreme da više ne možeš ni na posao da ideš.“
Ogorčenost dijeli i Esko Čalaković:
- „To su prazne priče. Pitanje je ko je pokrao pare, rođo.“
Mirsad Milko Kahrović dao je slikovit komentar koji oslikava stanje očaja:
- „Nemaju para, sve se pojelo i popilo. Samo lutaju kao gluve kučke i čekaju ko će ih častit kahvu. Organizujte se, upadnite u opštinu, napravite im haos. Ako ih i nađete tu – što sumnjam.“
Neki korisnici sarkastično predlažu da „sva djeca uđu u vladajuću stranku“ kako bi došla do svojih prava, dok se u komentarima može pročitati i:
„90% školovanih je na bauštelama.“
Drugi ukazuju na to da čak i direktni pokušaji komunikacije s opštinom ostaju bez rezultata:
„Mi bili juče, ali nisu hteli ni da nas prime.“
U moru komentara javljaju se i prijedlozi za otvaranje izdvojenog odjeljenja škole u samom selu, ali uz ironične napomene da je i to „nemoguće bez veza i potvrda od partijskih funkcionera“.
Ova situacija ne samo da otkriva ozbiljne propuste u upravljanju lokalne samouprave Tutina, već i produbljuje jaz između građana i onih koji bi trebalo da ih predstavljaju. Djeca iz Špiljana su danas simbol jedne šire sistemske nepravde – taoci finansijskog rasula i političkog nemara. Roditelji zahtijevaju hitnu reakciju nadležnih institucija i traže konkretne mjere kako bi se djeci omogućio redovan odlazak u školu.