Godinama je lokal porodice Dugopoljac stajao kao simbol nepravde, nakon što je porušen pod sumnjivim okolnostima. Glavni osumnjičeni za naručivanje rušenja bio je rahmetli Muftija Muamer Zukorlić. Tada je Zukorlić pred kamerama svim silama demantovao da ima ikakve veze s tim činom, tvrdeći da je već četiri godine ranije napustio Islamsku zajednicu i da se uopšte nije nalazio u Sandžaku.
Međutim, sada, kada Zukorlića nema među živima da se brani, pojavljuje se snimak na kojem bivši sandžački muftija Abdulrahman Kujević – hladno i bez imalo ustručavanja – tvrdi da je upravo Zukorlić naredio i isplanirao rušenje lokala.
Kujević ovom izjavom faktički optužuje rahmetli Zukorlića da je – ne samo naredio rušenje – već i lagao javnost dok je bio živ, što predstavlja čin izuzetne moralne sramote. Jer, optuživati mrtvog čovjeka, koji ne može da odgovori ni da se odbrani, nije ništa drugo do moralno posrnuće i otvoreni napad na osnovne principe ljudskog dostojanstva.
Ova izjava je poput bombe odjeknula u javnosti, a pitanje koje se nameće samo po sebi jeste: šta motiviše Kujevića da ovakve teške optužbe iznosi tek sada, kada Zukorlić ne može da odgovori? Da li je riječ o ličnoj osveti, jeftinom pokušaju političkog pozicioniranja, ili pukom moralnom posrnuću jednog bivšeg muftije? Da li je Kujević godinama ćutao iz straha, interesa, ili mu je savjest proradila tek kada više nije mogao snositi posljedice?
Jer jedno je sigurno – optuživati mrtvog čoveka, a za života šutjeti, nije ništa drugo do moralno samoubistvo. Građani Sandžaka, svjedoci mnogih prevara i podvala kroz historiju, i ovog puta sa opravdanjem postavljaju pitanje: zašto sada? Zašto nakon što je Novi Pazar iz sopstvenih sredstava izgradio novi objekat porodici Dugopoljac, pokušava da se retroaktivno blati i dijeli zajednica?
Ko god bio u pravu u ovoj priči, jedno je neosporno: od optužbi protiv mrtvog čovjeka ne raste ničija čast, niti se pere savjest. Pogledajte video snimak ispod teksta.