Safet Darvišević živi život kakav mnogi priželjkuju – miran, ispunjen i čvrsto vezan za prirodu i porodične vrijednosti. Ovaj vrijedni domaćin već decenijama se bavi ovčarstvom i poljoprivredom, a sve što danas posjeduje – od kuće, zemljišta do traktora – stekao je isključivo zahvaljujući svom stadu.
„Sve sam ovo kupio od ovaca. I zemlju i kuću i sve oko nje“, priča Safet dok ponosno pokazuje stado koje broji više od 60 ovaca. Njegova osnovna profesija je stočarstvo, a najveću ljubav gaji prema sitnoj stoci – ovci pramenki, koju naziva “zakonom”.
Pored supruge koja mu je tiha i odana podrška, Safet najveću snagu nalazi u svojim unucima – Azuru i Amaru. Njih dvojica su, kako kaže, ostali bez majke, ali uz dedu uče kako se uzgajaju ovce, obrađuje zemlja i – što je najvažnije – kako se pošteno i dostojanstveno živi.
„Hoćeš li ti ovo naslijediti od djeda?“ pita ga novinarka. „Ako Bog da – hoću“, odgovara mali Amar dok nosi vreću sa žitom za ovce.
Safet vjeruje da se isplati baviti ovčarstvom – ako se radi srcem. „Danas ovca vrijedi. Jedna dobra janjad ide i po 1.500 maraka“, objašnjava. Uz to, sam pravi lijekove za svoje stado i već tri decenije ih uspješno liječi bez veterinara. „Kod mene nema šepanja. Sve mora biti pod konac.“
Iako nije zaposlen u firmi, kaže da mu ništa ne fali. Naprotiv. Svakog dana ima obaveza, ali u prirodi i sa životinjama – odmara mozak. „Kad sam s ovcama, meni je kao terapija. Volim ih čuvati, meni ne treba drugo.“
Safet ne krije da je bio borac, ranjenik i da očekuje penziju, ali ne planira napustiti stado. „Ovo nije samo prihod, ovo je moj život.“
U njegovoj porodici svi rade – sinovi imaju svoja stada, a unuci ga već prate u poslu. „Volim kad se omladina vraća selu, neka imaju školu, ali neka se zna i zanat – zemlja će ih uvijek čekati“, poručuje Safet.
Bašigovci su, kaže, nekad bili selo gdje je svaka kuća imala po jednu kravu. Danas se to mijenja, ali kod njega sve ostaje pod kontrolom. Ima i krupne stoke, svoje njive, suvate, silose, mehanizaciju. „Sve sam stekao pošteno, svojim radom, i ništa ne fali.“
Na kraju posjete, zahvaljuje se svima koji su ga posjetili i poručuje: „Ko god dođe, dobro mi je došao. Za ovce, savjet, prijateljstvo – vrata su vam otvorena.“