Piše: Redakcija Sandžak Danas
Prije pet dana Novi Pazar je bio svjedok nečega što ne možemo nazvati samo političkim incidentom – bio je to udar na dostojanstvo, na čast, na omladinu koja je pokušala izraziti svoj stav. Blokadom autobusa sa pristalicama Srpske napredne stranke koji su se kretali ka skupu „Ne damo Srbiju“ u Beogradu, studenti su poslali poruku, nepotrebnu i možda nespretnu.
Snimci koji kruže društvenim mrežama prikazuju funkcionere lokalne vlasti, uključujući i one zaposlene u JKP „Vodovod i kanalizacija“ i Gradskoj upravi, kako vrijeđaju studente, zalijeću se na njih, dižu tri prsta u znak nadmoći, kao da su zaboravili gdje se nalaze i ko su ti mladi ljudi pred njima – djeca ovog grada.
Da li je Novi Pazar postao mjesto u kojem se heroji sjećaju samo na plakatima? Gdje su oni koji su nekad ginuli za čast čaršije, koji su ustajali kada bi neko vrijeđao dijete iz komšiluka? Gdje su naši stari borci za obraz, dostojanstvo, za ime Pazarca koje je nekad nešto značilo?
U toj tišini koja je bolnija od svakog udarca, oglasio se jedan čovjek – Đato Slezović. Nije bio tog dana u Pazaru, ali kao da je bio. Jer njegova reakcija na Facebooku bila je više od statusa – bila je vapaj jednog srca koje još uvijek osjeća što znači biti odgovoran za svoj narod, za svoju omladinu.
- „Nisam dole, sramota me je… morao sam na put. Da poselamim ili pozdravim ove SNS mangupe koji se zaletavaju na našu djecu – Davuda i ostale. Uvijek ću biti uz vas. Teško sam podnio ovo zaletavanje na vas. Nisam dole, sramota me je da pišem, ali pamtit ćemo. Volim vas sve, vi ste ponos.“
Te riječi su odjeknule jače nego svi zvižduci tog jutra u Šestovu. Jer nije samo u pitanju politika. Nije ni u pitanju blokada. U pitanju je osjećaj – da smo ostali sami pred onima koji nas gaze, a da naši ćute.
Možemo se ne slagati s metodom blokade, možemo raspravljati o političkoj mudrosti tog čina – ali se nikada ne smijemo naviknuti da nam neko vrijeđa omladinu, a da mi ćutimo. Jer kad više niko ne digne glas, onda je Đato dovoljan da nas podsjeti da još ima onih koji pamte šta znači biti čuvar čaršije.
Novi Pazar možda jeste podijeljen politički, ali moralno ne smije biti. A moralno, ovo nije bilo ništa manje od sramote. Zato neka se zna – studenti nisu bili sami. A i Đato nije sam. Ima nas još.
- Riječi autora: Bez obzira na to što smatramo da je blokada puta u Novom Pazaru bila loš i nepotreban potez za nas Bošnjake kao nacionalnu manjinu – jer je riječ o sukobu unutar većinskog naroda – činjenica da se u našem gradu neko na takav način ponaša prema našoj omladini, a da mi kao narod na to reagujemo mlako ili nikako, predstavlja više nego kukavički čin za sve nas.