Protest studenata u Kragujevcu okupio je mlade iz različitih dijelova Srbije, uključujući i studente iz Novog Pazara, koji su ponosno nosili zastave svog grada, Državnog univerziteta u Novom Pazaru i Republike Srbije. Njihovo prisustvo na ovom događaju predstavlja značajan čin solidarnosti i građanske odgovornosti. Međutim, jedna simbolična stvar je izostala – zastava Bošnjaka u Srbiji.
U državi koja teži demokratiji i multikulturalnosti, očekivalo bi se da svi narodi budu jednako predstavljeni u javnom i političkom prostoru. Zastava Bošnjaka u Srbiji nije samo komad platna; ona je simbol identiteta, postojanja i doprinosa bošnjačke zajednice ovom društvu. Njen izostanak sa protesta ne može i ne smije biti zanemaren.
Ovakav propust otvara niz pitanja. Da li je riječ o nenamjernom previdu ili svjesnom odustajanju od isticanja sopstvenog nacionalnog identiteta? Da li među mladima postoji strah od reakcija većinske populacije, ili je u pitanju nedostatak svijesti o važnosti simbola koji predstavljaju jednu zajednicu? Kakvu poruku šaljemo time što svoj identitet prepuštamo zaboravu, čak i kada imamo priliku da ga jasno istaknemo?
Još jedan detalj sa protesta izazvao je posebnu pažnju – sandžački glumac Amar Mešić, elitni umjetnik iz Prijepolja, fotografisao se na skupu držeći transparent, ali je na istoj slici podigao tri prsta. Tri prsta su hrišćanski simbol, koji je, nažalost, tokom prošlih ratova u regionu postao znak pod kojim su srpski nacionalisti činili brojne zločine. Kakvu poruku time šalje jedan ugledni umjetnik iz Sandžaka? Da li je riječ o nesvjesnoj gestikulaciji ili o potpunom odsustvu svijesti o kontekstu i značaju tog simbola?
Ne, nije mi bilo teško da dođem na jedan dan, da urlam, vrištim, plačem i pružim podršku studentima i njihovim zahtevima. Jer to je sve ono za šta se i ja borim. Nije mi žao što sam izgubio glas. Žao mi je onih građana Srbije koji su naterani i bez osmeha išli u Sremski… pic.twitter.com/TaHLk8USsm
— Ammar Mešić (@AmmarMesic) February 16, 2025
Ovakvi gestovi i simbolički propusti nisu slučajni. Oni ukazuju na širu problematiku odnosa prema vlastitom identitetu i historijskom pamćenju. Bošnjačka zajednica u Srbiji decenijama doprinosi njenom društvenom, kulturnom i ekonomskom razvoju. Isticanje zastave Bošnjaka ne bi bilo čin provokacije, već čin ponosa i jednakosti. Dok su studenti s pravom istakli druge simbole koji ih predstavljaju, njihova odgovornost je i da se ne stide svog porijekla i da dostojanstveno nose simbole svoje zajednice.
Ovo nije kritika mladih iz Novog Pazara, već apel na sve nas da ne zaboravimo ko smo. U vremenu kada se identiteti brišu i asimiliraju pod pritiskom različitih faktora, ne smijemo dozvoliti da izostanak jednog važnog simbola postane pravilo. Sljedeći put kada budemo prisustvovali bilo kakvom skupu od nacionalnog značaja, zapitajmo se – da li smo zaista svi jednako predstavljeni?