Zeka Badić, učitelj iz sela Gurdijelje, s ponosom govori o svojoj bogatoj karijeri, tokom koje je gotovo četiri decenije posvetio obrazovanju i odgoju djece u ovom dijelu Sandžaka. Tokom svog radnog vijeka predavao je u školama u Delimeđu, Baćici i Gurdijelju, mjestima koja su nekada vrvila od života i dječijeg smijeha.
“Nekada je ovdje bilo preko 70 đaka, a danas imamo samo jednog,” prisjeća se Badić s blagim osmijehom, dodajući da su godine migracija i iseljavanja promijenile lice sela. Ipak, njegova ljubav prema učiteljskom pozivu i zajednici nikada nije splasnula.
Osim što je bio učitelj, Zeka Badić je bio i prijatelj, savjetnik i oslonac generacijama učenika i njihovih porodica. U to vrijeme, škola je bila srce zajednice, a učitelj figura koja je ulijevala poštovanje i sigurnost. Njegova supruga, također učiteljica u penziji, dijelila je s njim predanost ovom pozivu, a njihova djeca nastavila su porodičnu tradiciju – jedan sin je prosvjetni radnik, dok je drugi postao ljekar.
“Ponosan sam na svoju porodicu. Kad pogledam unazad, vidim koliko su se vremena promijenila, ali i koliko je znanje ostalo ključni dio našeg identiteta,” kaže Badić.
Selo Gurdijelje, nekada prepuno života i dječije igre, danas se suočava s izazovima depopulacije. No, priče poput Zekine podsjećaju na važnost obrazovanja, zajedništva i uloge učitelja u očuvanju vrijednosti koje povezuju ljude, bez obzira na sve promjene.
U TV prilogu RTV NP koji možete pogledati ispod ovog teksta, Zeka Badić dijeli uspomene na dane kada su učionice bile pune đaka, a život u selu tekao bogatim ritmom.