Albanizacija koju sprovodi Stranka demokratske akcije na čelu sa Sulejmanom Ugljaninom polako uzima svoj danak, a dokaz tome je intervju koji je načinila Amina Nurović sa Emom Džudžević. Kompletan intervju nalazi se na ovom linku: LINK , koji vam prenosimo u cjelosti na bosanskom jeziku:
“Amina Nurović (Amina Nurović) iz Novog Pazara, koja je prije mnogo godina sprovela pravi ustanak kako bi razotkrila Albancima i svijetu vjekovno nasilje i asimilaciju sandžačkih (Masljisorskih) Albanaca od strane Srbije, obratila se Albancima širom Ilirskog poluostrva i širom svijeta, – koji su već zaboravili Sandžak, taj ugnjetavani dio nacije, iz različitih historijskih razloga.
Amina Nurović je intervjuisala drugog potlačenog tamošnjeg Albanaca, studenticu Emu Džudžević, koja studira na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru i živi u Tutinu.
Ema Xhuxha (Ema Džudžević) je ćerka istaknutog pisca Maljisorije (iz Sandžaka): činjenica koja svjedoči o veličini ugnjetavanja i asimilacije tamošnjih Albanaca, koji nisu imali drugog izbora osim da se nasilno asimiliraju u bošnjaštvo ili da postepeno napuštaju zemlju u nedostatku perspektive da žive onako kako je narod želio, a da na njoj ne budu tlačeni.
Zbog nezainteresovanosti većih masa u Sandžaku za kosovsko-albansku diplomatiju, a posebno za Albaniju, za prava i slobode sandžačkih Albanaca, oklevala sam, kaže Amina Nuraj, da li da zaustavim sve svoje aktivnosti zbog uskraćivanja prava naših ljudi u Sandžaku, ali to nije ostavilo moju svijest da ćuti zbog uvjerenja i zakletve koju sam dala našoj albanskoj djeci u Sandžaku i mojoj domovini – u Albaniji. Danas iz ovog intervjua možete shvatiti situaciju onako kako želite, kada se govori o Bošnjacima i Albancima, priznala je drugoj albanskoj djevojci, sjajnoj studentkinji iz Tutina, koja studira u Novom Pazaru.
Emma je iz Tutina. Ona je student na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Djevojka koja je poslije Amine Nuraj ponosno prihvatila svoje albansko porijeklo.
Naša voljena Emma, moja sestra, moja krv; povratak u pravu albansku nacionalnost povratak je sebi, možda mali dar vama, ali dar ispunjen ljubavlju i poštovanjem. Povratak na Bijelom ćulahu, u šeširu naših djedova i prađedova, odjeće nekada naših majki i nana, naša je zastava, jedina sandžačka zastava, dvoglavi orao. Sigurno je da su stari sačuvali albanski jezik, zastavu i bijelu ploču kao svjedočanstvo o drevnom životu u našoj zemlji, kako bi naučili svoju djecu o našoj historiji, kulturi i tradicijama koje se negiraju.
Ako ne zadržimo svoju zastavu i naciju danas, neprijatelj će nas uništiti. Dakle, draga Emma, otvoreno i bez straha izbacite svoju bezgraničnu ljubav prema našoj otadžbini Albaniji i opravdan ponos Đerđa Kastriotija (Albanac koji je sam prešao iz islama na katoličanstvo, i zagovarao šire albanske narodne mase da pređu u vjeru prađedova) Aćifa Blita, Ahmeta Dacija, Šabana Poluže, Noren e Kelemenda i Adema Jašharija.
Ono što muškarci ne rade za kulturu i nacionalnost koje je zatajila srpska okupacija, izjavljuju dvije inteligentne djevojke iz Maljisorije.
Poštovani čitaoci,
Poštovani Predsjedniče Ilir Meta,
Draga Otadžbino,
Ovo je jedna od djevojaka koja se ponosi svojom domovinom i nacionalnošću. To je jedno od naše djece od koje Kosovo i Albanija imaju očekivanja.
Amina: Emma, da li ste asimilirani bosanski Albanac?
Emma: Albanka sam iz Sandžaka, Tutin.
Amina: Šta vas je privuklo istraživanju vaših albanskih korijena?
Emma: U osnovi, na mene su uticale mnoge stvari, od kojih jednu cijenim kao pokretačku snagu, priče koje sam čula kao dijete od nekih članova moje porodice koji više nisu u našoj sredini. One su imale dugotrajan efekat, imala sam ih u podsvijesti, mada nisam mnogo o njima razmišljala sve dok nisam počela da osjećam intenzivan pritisak nekih preteranih školskih profesora, i bilo je jasno da nas pokušavaju uvijeriti u bošnjaštvo, nasilno u nekim stvarima. Stoga sam odlučila pokrenuti svoje istraživanje.
Amina: Vrlo dobro ste naučili jezik naših nana, albanski … Gdje ste naučili albanski, naših nana jezik?
Emma: Naravno, veoma sam se interesovala za svoj jezik. Ja učim to više od godinu dana. Uz pomoć pjesama, filmova, interneta, ali i mnogih prijatelja koji su uvijek tu da mi pomognu. Kad postoji želja, postoji način.
Amina: Da li želite da živite i radite u Albaniji ili ostanete u Sandžaku da pomognete našoj djeci ovdje?
Emma: To je teško pitanje. Zato što mi mladi znamo da ovdje nemamo budućnosti. S druge strane, želimo i zaslužujemo bolji život, ali nažalost, moramo ga potražiti negdje drugdje, za sada u Albaniji ili negdje drugdje.
Amina: Da li ste naučili pravu priču o Sandžaku sami ili od drugih?
Emma: Da, naravno. Polovina moje porodice danas poznaje naše korijene, a drugi ne znaju ili ne žele da znaju. Ali često im dam do znanja da sam svjesna svog porijekla. I naravno, nikoga ničemu ne mogu naučiti, mogu ih samo natjerati da razmišljaju.
Amina: Da li želite da posjetite Republiku Kosovo i našu Majku Albaniju?
Emma: Da, naravno. Ali sada ne mogu, jer učim, previše sam zauzeta. Ali jednog dana ću naći vremena za svoju domovinu.
Amina: Na kraju, da li ste ponosni na našu naciju?
Emma: Ponosna sam na svoju historiju, svoju domovinu, svoj narod i svoje korijene. Svako ima pravo da zna porijeklo, Veliki Bog nas je stvorio drugačijim.”
MALJISOR JE ALBANAC KATOLIK
MALJISORIJA JE ZEMLJA ALBANACA KATOLIKA